Ostrvo udaljeno 2.400 kilometara od najbližeg susjeda na kojem živi 240 ljudi

U južnom Atlantiku, na pola puta između Južne Amerike i Afrike, nalazi se vulkansko ostrvo prečnika oko 12 kilometara.

Zove se Tristan da Cunha i smatra se najudaljenijim naseljenim mjestom na svijetu.

Na njemu živi oko 240 ljudi.

Svi stanovnici žive u jednom naselju, koje nosi ime Edinburgh of the Seven Seas.

2.400 kilometara do susjeda

Najbliže naseljeno mjesto je ostrvo Sveta Helena, udaljeno oko 2.400 kilometara.

Do obale Južne Afrike ima oko 2.800 kilometara.

Aerodrom ne postoji jer teren to ne dozvoljava.

Jedini pristup je morem, brodom koji iz Kejptauna plovi 6 do 7 dana.

Plovidbe nema svaki mjesec. Brod dolazi svega nekoliko puta godišnje, pa se sve, od hrane do građevinskog materijala, planira mjesecima unaprijed.

Vulkan koji je iselio cijelo ostrvo

Ostrvo je vrh aktivnog vulkana.

Godine 1961. vulkan je eruptirao, a lava se približila naselju.

Cijelo stanovništvo evakuisano je u Veliku Britaniju.

Većina se vratila već 1963. godine, iako im je u Britaniji ponuđen ostanak.

Na ostrvu prečnika 12 kilometara živi 240 ljudi, 2.400 kilometara od najbližeg susjeda. Nakon erupcije 1961. svi su evakuisani, a većina se vratila već nakon 2 godine.

Zemlja koja se ne prodaje

Sva zemlja na ostrvu je u zajedničkom vlasništvu.

Stranci je ne mogu kupiti, niti se na ostrvo mogu doseliti.

Svako domaćinstvo obrađuje svoju parcelu krompira, a stada ovaca i goveda ograničena su po broju grla kako pašnjaci ne bi bili uništeni.

Glavni izvor prihoda je ribolov, prije svega lov na jastoge, čiji izvoz nosi najveći dio budžeta.

Drugi izvor su poštanske marke i kovanice, koje kolekcionari širom svijeta naručuju upravo zbog rijetkosti.

Škola, bolnica i jedna prodavnica

Naselje ima školu, bolnicu, policijsku stanicu i jednu prodavnicu.

Ljekar je najčešće jedan, a složeniji slučajevi rješavaju se konsultacijama na daljinu ili čekanjem broda.

Ostrvo je britanska prekomorska teritorija i formalno pripada teritoriji Svete Helene.

Posjetioci su rijetki i moraju unaprijed dobiti odobrenje lokalne uprave.

Godišnje ostrvo vidi tek nekoliko desetina turista, uglavnom putnika s brodova koji tuda prolaze.

Neobičan je život na tom otoku i tvrdnja je to koja doista ne iznenađuje. Za početak, 1961. godine, kada se probudio tamošnji vulkan, cjelokupno stanovništvo otoka moralo je pobjeći u Veliku Britaniju. Većina ih se kasnije vratila, no tom se prilikom utvrdilo kako njih čak 50 posto pati od nekog oblika astme, radi čega je otok čak dobio i nadimak ‘otok astme’.

No, iako je za ljude, ovako na prvu, riječ o izazovnom mjestu za život, za životinje otočje predstavlja raj. Otoci Gough i Inaccessible su rezervat prirode upisan na popis svjetske baštine. Na ovom prvom ne živi niko, osim osoblja tamošnje meteorološke postaje. Kako na svojim stranicama navodi National Geographic Society, otoci predstavljaju žarište endemske bioraznolikosti na kopnu i na moru. Oni su dom nizu vrsta kitova i morskih pasa, albatrosa, pingvina i tuljana.

Izvor: N1