Tamo gdje nema signala, ali ima slobode: Dobrodošli u bosanske Prokletije

Na krajnjem jugoistoku Bosne i Hercegovine, gotovo neopaženo od glavnih turističkih tokova, leže Prokletije – planinski lanac čije ime zvuči kao upozorenje, ali u stvarnosti krije prizore koji oduzimaju dah i mir kakav se danas rijetko nalazi.

Dok većina planinara i putnika traga za avanturama u Crnoj Gori ili Albaniji, bosanski dio Prokletija, s vrhovima oko Gusinja, Plava i Trojana, ostaje neotkrivena divljina – idealna za ljubitelje netaknute prirode, ozbiljnog planinarenja i gorskog mira.

Planina koja te testira – ali i nagradi

Prokletije su poznate po oštrim grebenima, dubokim dolinama i kristalno čistim potocima. Bosanski dio je divlji, sirov, nerazvijen – i upravo zato toliko autentičan. Nema žičara, luksuznih hotela ni gužve. Ovdje se ne dolazi da bi se vidjelo – nego da bi se osjetilo.

Jedna od najimpresivnijih staza vodi prema vrhu Trojan (2.194 m), s kojeg puca pogled na kompletan lanac Prokletija. Put do vrha vodi kroz guste šume, proplanke prošarane planinskim cvijećem i tišinu koju remeti samo vlastito disanje.

Priroda kao iz bajke – bez signala i stresa

Ovaj dio zemlje je nedirnut turizmom, ali bogat resursima – izvorima, planinskim jezerima i šumama koje mirišu na bor i slobodu. Iako nema mnogo organizirane infrastrukture, lokalni vodiči iz sela Vrba, Babino Polje ili Ćurevo rado vode male grupe do najljepših lokacija – jezera Hridsko, Ali-pašini izvori, dolina Grebaje.

To je ona vrsta putovanja gdje gubiš signal – i pronađeš sebe.

Legende i zaboravljene priče

Narod koji živi pod Prokletijama ima dugu tradiciju usmenog pripovijedanja. Prema predanjima, planina je “prokleta” jer je ovdje Bog rastavio dva brata zbog sukoba oko zemlje. Legenda kaže da su suze braće stvorile planinske potoke, a njihova tuga oblikovala oštre vrhove koji i danas paraju nebo.

Za koga je Prokletije?

Za iskusne planinare – koji žele pravi izazov bez komercijalizacije.
Za fotografe – zbog neponovljivog svjetla i kontrasta.
Za digitalne nomade u bijegu – koji sanjaju o danima bez notifikacija.
Za sve koji žele da ih planina podsjeti koliko smo mali – i koliko je to oslobađajuće.

Gdje spavati?

U obližnjim selima mogu se pronaći porodična domaćinstva i planinski domovi, gdje ćete jesti pitu ispod sača, piti kafu na drvenoj klupi i zaspati uz tišinu koju ni tišina ne pamti.

Prokletije nisu “instagramična” destinacija. Ovdje nema Wi-Fi-ja, ali ima duše. I upravo zato – sve više stranaca dolazi ovamo prije nas.

Žene.ba