Koliko zapravo zagađujemo more dok se štitimo od sunca

Svaki put kada uđemo u more ili bazen, dio kreme za sunčanje koju smo nanijeli ostaje u vodi. Procjenjuje se da se oko 25 posto nanesene kreme ispere tokom rekreativnih aktivnosti u vodi, što na globalnom nivou znači oko 5.000 tona godišnje, i to samo u područjima koraljnih grebena, pokazuje studija objavljena u časopisu Environmental Health Perspectives.

To je količina koja odgovara težini oko 1.000 slonova, a brojni hemijski sastojci iz tih krema mogu biti toksični za koralje. Dio naučnika smatra da je i ova procjena konzervativna, jer eksperimenti nisu u potpunosti uzeli u obzir trenje tokom plivanja, koje može dodatno povećati ispiranje kreme.

Koraljni grebeni već pod velikim pritiskom

Iako zauzimaju svega 0,1 posto površine okeana, koraljni grebeni su dom za oko četvrtinu svih morskih vrsta. Međutim, već su ugroženi zbog zagrijavanja mora, zagađenja, prekomjernog ribolova i urbanizacije obale.

Kreme za sunčanje predstavljaju dodatni stres. Hemikalije u njima mogu oštetiti larve koralja, izazvati izbjeljivanje (bleaching) i poremetiti njihov rast. Naučnici ističu da je klimatske promjene daleko veća prijetnja, ali da je ovaj faktor onaj na koji potrošači mogu direktno uticati.

Zagađenje ne dolazi samo iz plivanja. Hemikalije iz krema dospijevaju u vodu i putem tuširanja, pranja peškira ili nakon boravka na plaži. Prema istraživanjima, kanalizacija je najveći izvor ovih supstanci u morima, jer ih postrojenja za preradu otpadnih voda ne mogu u potpunosti ukloniti. One potom završavaju u rijekama i na kraju u okeanima.

Oksibenzon i oktinoksat – najsporniji sastojci

Iako kreme za sunčanje štite od opekotina i smanjuju rizik od raka kože, nisu sve jednako bezopasne za okoliš.

Najviše naučnih dokaza o štetnosti odnosi se na oksibenzon i oktinoksat – dva široko korištena hemijska UV filtera. Istraživanje iz 2016. godine pokazalo je da oksibenzon može pretvoriti zdrave larve koralja u deformisane i nepokretne organizme. Također, može izazvati izbacivanje algi koje koraljima daju hranu i boju, što dovodi do izbjeljivanja.

U ekstremnim slučajevima, koralji mogu uginuti zbog iscrpljenosti i nedostatka hranjivih tvari. Posebno je zabrinjavajuće što je ova supstanca toksična već u koncentracijama od 62 dijela na trilion – što je otprilike jedna kap u šest olimpijskih bazena.

Na popularnom havajskom lokalitetu Hanauma Bay, procjene su pokazale da su posjetioci svakog dana u more unosili stotine kilograma kreme za sunčanje.

Naučnici upozoravaju i na sve veći interes za supstance poput oktokrilena, avobenzona i homosalata, koje se također povezuju s potencijalnim rizicima za morske organizme.

Hemikalije ulaze u lanac ishrane

UV filteri iz krema pronađeni su i u ribama i drugim morskim organizmima, što otvara pitanje uticaja na lanac ishrane i sigurnost hrane.

Kako navode istraživači, ove supstance ne ostaju na mjestu primjene – one se kreću kroz ekosistem i na kraju mogu završiti i na našim tanjirima.

Nisu ni mineralne kreme uvijek potpuno sigurne

Kao alternativa hemijskim filterima često se preporučuju mineralne kreme sa cink-oksidom i titan-dioksidom. One se generalno smatraju manje štetnim, ali stručnjaci upozoravaju da je važno da budu u “non-nano” obliku, jer sitnije čestice mogu lakše ući u morske organizme.

Dodatno, neki proizvodi mogu sadržavati tragove teških metala ili druge dodatke koji također mogu imati negativan uticaj na okoliš.

Kako smanjiti uticaj na okoliš?

Stručnjaci naglašavaju da je najefikasniji način zaštite – smanjenje potrebe za kremom. To uključuje nošenje zaštitne odjeće, majica za plivanje, šešira i boravak u hladu.

Kada je krema neophodna, preporučuje se korištenje proizvoda sa mineralnim filterima i izbjegavanje sprejeva koji se lakše raspršuju u okolinu. Također, savjetuje se da se krema nanese barem 15 minuta prije ulaska u vodu.

Regulacija i “reef safe” etikete

Neke zemlje i teritorije već su zabranile određene sastojke. Havaji su 2018. godine prvi u SAD-u zabranili prodaju krema koje sadrže oksibenzon i oktinoksat, a slične mjere su uvele i druge destinacije poput Palaua.

Ipak, većina tržišta i dalje nije strogo regulisana, a oznake poput “reef safe” ili “reef friendly” nemaju jedinstvene standarde ni kontrolu.

Stručnjaci upozoravaju da potrošači često nemaju pouzdanu garanciju šta se zaista nalazi u proizvodima.

“Svaki mali korak pomaže”, poručuju naučnici, naglašavajući da i male promjene u navikama mogu doprinijeti zaštiti osjetljivih morskih ekosistema.

Izvor: BHRT

About The Author