Zašto proljeće dolazi 20. marta? Odgovor skriva čudan problem s kalendarom
Iako su generacije učile da prvo godišnje doba počinje 21. marta, astronomski početak proljeća već godinama pada dan ranije. Razlozi leže u nesavršenosti našeg kalendara, Zemljinoj putanji oko Sunca i pravilima koja će se primjenjivati tek u narednom stoljeću, piše Večernji.hr.
Danas je zvanično započeo prvi dan proljeća, no za mnoge taj datum dolazi s malim iznenađenjem. Umjesto 21. marta, datuma koji je duboko ukorijenjen u našoj kolektivnoj svijesti kao početak buđenja prirode, proljetna ravnodnevnica, odnosno ekvinocij, ponovo je nastupila 20. marta. Ova pojava nije nikakva anomalija, već pravilo koje će važiti gotovo do kraja ovog stoljeća. Posljednji put kada smo proljeće dočekali 21. marta bilo je davne 2007. godine, a sljedeći put to će se dogoditi tek 2101. godine. Postavlja se pitanje zašto je došlo do ove promjene i zašto datum koji smo učili u školi više nije tačan? Odgovor se krije u složenom nebeskom „plesu“ između Zemlje i Sunca te ljudskom pokušaju da taj ples uskladi sa svojim kalendarom.
Ključ problema leži u jednostavnoj, ali presudnoj činjenici: Zemlji nije potrebno tačno 365 dana da obiđe Sunce. Tropska godina, odnosno vrijeme potrebno da se Sunce vrati na istu tačku na nebu, traje približno 365 dana, pet sati, 48 minuta i 45 sekundi, odnosno oko 365,2422 dana. Naš gregorijanski kalendar ima 365 dana, što znači da svake godine trenutak ekvinocija kasni za otprilike šest sati. Zbog tog nakupljenog viška, datum se postepeno pomjera. Naprimjer, ako je jedne godine proljeće počelo tačno u podne, sljedeće će godine započeti oko 18 sati, a naredne oko ponoći, čime se već prelazi na idući dan. Upravo taj pomak objašnjava zašto datum nije fiksan.
Kako bi se spriječilo da kalendar potpuno ispadne iz usklađenosti s godišnjim dobima, uveden je mehanizam prijestupne godine. Svake četvrte godine februaru se dodaje jedan dan, 29. februar, čime se kalendar „vraća“ unazad za otprilike 24 sata. Taj skok unazad nadoknađuje nakupljeni višak iz prethodne tri godine. Međutim, ni to rješenje nije savršeno. Dodavanjem cijelog dana svake četiri godine zapravo se ispravlja nešto više vremena nego što je potrebno, stvarajući novi, manji nesklad. Zbog toga je pravilo prijestupnih godina dodatno usložnjeno: godine djeljive sa 100 nisu prijestupne, osim ako su djeljive i sa 400. Zato je 2000. godina bila prijestupna, ali 1700., 1800. i 1900. nisu.
Ova „kalendarska gimnastika“ direktno utiče na datum početka proljeća. Budući da je 2000. godina imala prijestupni dan, trend pomjeranja ekvinocija na raniji datum nastavio se kroz cijelo 21. stoljeće. Zbog toga će proljeće sve do kraja stoljeća počinjati 20. marta, a u prijestupnim godinama, poput 2024. ili 2028., u nekim dijelovima svijeta čak i 19. marta. Sistem će se „resetovati“ tek 2100. godine. Budući da ona neće biti prijestupna, kalendar se neće vratiti unazad, što će datum ekvinocija ponovo pomjeriti prema 21. martu, na koji će konačno pasti 2101. godine. Uz sve to, na tačan trenutak ekvinocija utiču i drugi faktori poput precesije, odnosno laganog „ljuljanja“ Zemljine osi, te gravitacijskog uticaja drugih planeta.
Mit o jednakom danu i noći
Sam pojam ekvinocij ili ravnodnevnica dolazi iz latinskog jezika i označava „jednaku noć“, sugerirajući da na taj dan dan i noć traju po tačno 12 sati. Iako je to astronomski trenutak kada je Sunce tačno iznad ekvatora, a Zemljina osa nije nagnuta ni prema Suncu ni od njega, u praksi dan ipak traje nešto duže od noći. Razlog tome je Zemljina atmosfera, koja djeluje poput leće i lomi Sunčevu svjetlost. Zbog tog efekta, poznatog kao atmosferska refrakcija, mi vidimo Sunce na horizontu nekoliko minuta prije nego što se ono fizički pojavi, te nekoliko minuta nakon što je već zašlo. Ta pojava produžava trajanje dana za otprilike šest do sedam minuta, čineći ga neznatno dužim od noći čak i na sam dan ravnodnevice. Ipak, na dane ekvinocija događa se nešto jedinstveno: Sunce izlazi tačno na istoku i zalazi tačno na zapadu, što je pojava koja se događa samo dva puta godišnje.
Kulturološki značaj i drevna slavlja
Proljetni ekvinocij od davnina ima ogroman kulturološki značaj širom svijeta. On simbolizira pobjedu svjetla nad tamom, ponovno rođenje i plodnost, zbog čega su uz njega vezani brojni običaji i festivali. U Iranu i okolnim zemljama dolazak proljeća slavi se kao Novruz, perzijska Nova godina, koja simbolizira novi početak. U kršćanstvu je datum proljetnog ekvinocija ključan za izračunavanje datuma Uskrsa, koji se slavi prve nedjelje nakon prvog proljetnog punog Mjeseca. U Japanu je Dan proljetnog ekvinocija nacionalni praznik posvećen porodici i poštovanju predaka. Mnoge drevne civilizacije gradile su svoje spomenike, poput Stonehengea ili piramida u Teotihuacánu, tako da budu poravnati sa Suncem upravo na dane ekvinocija i solsticija, što svjedoči o dubokoj povezanosti čovjeka s prirodnim ciklusima.
Na kraju, važno je razlikovati astronomsko od meteorološkog proljeća. Dok astronomsko proljeće ovisi o položaju Zemlje u odnosu na Sunce i njegov datum varira, meteorološko proljeće uvijek počinje 1. marta. Meteorolozi koriste fiksne tromjesečne periode radi lakšeg praćenja i poređenja klimatskih podataka iz godine u godinu. No, bez obzira na to koji kalendar pratite, jedno je sigurno: priroda se budi, dani postaju sve duži i topliji, a pred nama je novo razdoblje rasta i obnove.
Izvor: Večernji.hr
About The Author
