Naučnik tvrdi da je riješio “Da Vincijev kod”

Genetičar i stomatolog Rory Mac Sweeney s Trinity Collegea u Dublinu (Irska) nedavno je objavio članak u časopisu Journal of Mathematics and the Arts, u kojem tvrdi kako je riješio zagonetku iz crteža Vitruvijev čovjek, nastalog oko 1490., čiji je autor talijanski polihistor Leonardo da Vinci (1452.-1519.).

Crtež prikazuje muškarca s raširenim rukama i nogama unutar kruga i kvadrata, prema idejama antičkog arhitekta Vitruvija.

Mac Sweeney tvrdi da se ključ krije u jednakostraničnom trokutu smještenom između nogu lika, koji je Leonardo implicitno ubacio u crtež, a spomenut je u njegovim pratećim bilješkama. Taj trokut odgovara tzv. Bonwillovu trokutu, konceptu iz dentalne anatomije važnom za funkciju ljudske čeljusti.

Mac Sweeney objašnjava da je omjer promjera kruga i strane kvadrata u crtežu otprilike 1,64, gotovo identičan “broju prirodnog nacrta” 1,6333, koji se često pojavljuje u najčvršćim strukturama u prirodi. Tvrdi kako je Leonardo, zajedno s geometrijom, unio i taj univerzalni prirodni uzorak.

Matematička elegancija

“Svi smo tražili kompliciran odgovor, ali ključ je bio u Leonardovim vlastitim riječima. On je sve vrijeme ukazivao na ovaj trokut. Nevjerojatno je što jedan crtež prikazuje univerzalno pravilo dizajna. Pokazuje da isti ‘nacrt’ koji priroda koristi za učinkovit dizajn djeluje i u idealnom ljudskom tijelu”, rekao je Sweeney za Daily Mail.

Vitruvijev čovjek, nazvan po rimskom arhitektu Vitruviju, temeljio se na njegovoj teoriji proporcija iz djela De Architectura. Leonardo je ispravio Vitruvijeve proporcije – mjesto centra kruga je pupak, a kvadrata genitalije. Crtež je nastao tokom njegove prve milanske faze i ostao je poznat kao simbol renesanse i simbioze umjetnosti i znanosti.

Originalna verzija crteža rađena je tušem i perom na papiru, dimenzija otprilike 34,4 × 24,5 cm i čuva se u Gallerie dell’Accademia u Veneciji. Zbog osjetljivosti na svjetlo, rijetko se izlaže javnosti

Mac Sweeney napominje da da Vincijev crtež nije samo vizualni prikaz proporcija, već “vizualna poruka o zakonima prirodnog dizajna” i dodaje: “Leonardo je znao, ili barem naslućivao, da su naša tijela građena s istom matematičkom elegancijom kao i svemir oko nas.”

Geometrijske osnove

Prethodne su teorije povezivale crtež s proizvoljnim konstrukcijama poput zlatnog reza, no neki stručnjaci osporavaju te tvrdnje, jer crtež je nastao prije susreta Leonarda s talijanskim matematičarem Lucom Paciolijem (1445.-1517.).

Crtež također odražava kulturni utjecaj starorimskog humanizma i Leonarda, povučen iz traktata starijih umjetnika poput Francesca di Giorgia i Leon Battiste Albertija.

Danas je Vitruvijev čovjek univerzalni simbol ravnoteže, simetrije i suvremenih humanističkih vrijednosti, prepoznatljiv i izvan akademske zajednice, pa se koristi i na kovanicama, posterima ili čak tetovažama

Iako se ova teorija Mac Sweeneya ne uklapa u holivudski spektar Da Vincijeva kôda, ona otvara novu perspektivu gledanja na Leonardovu genijalnost – kroz prizmu suptilnih, ali duboko ugrađenih matematičkih veza čovjeka i prirode. To bi moglo dovesti do daljnjih istraživanja geometrijskih osnova umjetničkih djela renesanse, prenosi dnevno.hr.