Otočna zemlja s najvišim životnim standardom u zapadnoj Africi mjesto je divne prirode, a slogan arhipelaga je “bez stresa”

Zelenortska Republika. Zelenortski otoci. Cabo Verde, u portugalskoj verziji. U kreolskoj, Kabu Verdi… Koji god naziv da upotrijebite, iza njega skriva se po mnogočemu nevjerojatna afrička otočna država, smještena u Atlantskom oceanu. Udaljena je 500-tinjak kilometara od najzapadnijeg dijela afričke obale. Zemlja je to čiji neslužbeni slogan glasi ‘bez stresa’. Arhipelag koji se, zahvaljujući ekonomskoj i političkoj stabilnosti, hvali najvišim životnim standardom u Zapadnoj Africi. Zemlja je to prosječne temperature mora od čak 25 stupnjeva. Država koja je svijetu podarila nevjerojatnu Cesáriu Évoru i specifični miks afričke i portugalske kulture. Dapače, govori se, navode na stranicama otočja, da otočje ima više glazbenika po metru četvornom od bilo koje druge zemlje na svijetu…   

PORTUGALCI SU OTOČJE OTKRILI I KOLONIZIRALI U 15. STOLJEĆU

Isto tako, zemlja je to i nevjerojatne povijesti. Naime, sve do 15. stoljeća, točnije 1456. godine, Zelenortski otoci – koji ime ‘vuku’ od Zelenog rta u Senegalu, najzapadnije točke Afrike, a nastali su prije čak 15 milijuna godina – bili su nenaseljeni. No, te su ih godine otkrili i kolonizirali Portugalci te tamo osnovali prvo europsko naselje u tropima. Bila je to Ribeira Grande (danas Cidade Velha) na otoku Santiago.

To je naselje postalo i glavnim gradom, funkciju koju danas obnaša Praia. Zelenortsko otočje s vremenom je postalo i centar trgovine robljem, a neovisnost je dobilo tek 1975. godine. Put prema njoj prikazan i na zastavi te države, bijelom i crvenom bojom koje označavaju mir i trud.

Kao što smo već spomenuli, Cabo Verde je otočna država. U biti, riječ je o arhipelagu čiju je floru i faunu daleke 1832. godine istraživao i Charles Darwin. Arhipelag se sastoji od 10 većih i 8 manjih otoka, svih redom vulkanskog podrijetla, a većina otoka je naseljena (prema nekim izvorima samo jedan nije, prema drugima dva). Jedini otok na kojem se još uvijek nalazi aktivni vulkan je otok Fogo, dok je površinom najveći Santiago. U biti, otočje se, općenito gledano, dijeli na dva dijela – sjevernu i južnu otočnu skupinu.

Otok Sal prometnuo se u jedan od, što se tiče posjetitelja te države, najvoljenijih otoka, a za to su ‘krive’ njegove divne pješčane plaže, tirkizno more i turistička infrastruktura. Prevedeno, njegovo ime znači ‘sol’, a ono u biti ukazuje na važnost koju je nekada imao u kontekstu crpljenja tog resursa. Naime, tamošnja bivša solana Pedra de Luma, u kojoj se sol vadila još od 1833. godine, jedna je od najvećih atrakcija na otoku. Solana se doduše ‘umirovila’ 1990-ih godina, no turisti je danas pohode kako bi uživali u njezinoj fotogeničnosti ili pak plutali u tamošnjim jezerima koja su čak 27 puta slanija od oceana.

Bivša Solana ni približno nije jedina atrakcija vrijedna posjete na Salu. Osim divnim plažama, Sal se može pohvaliti i tzv. Buraconom ili pak ‘plavim okom’. Buracona se nalazi na sjeverozapadu otoka, a u biti je riječ o otvoru u špilji u koju more ulazi kroz prirodni tunel, a u kojoj se, kad je sunce obasja pod određenim kutem, ukaže predivno plavo morsko ‘oko’.

Zelenortski otoci doista su nevjerojatni što se tiče prirode. Primjerice, praktički su pa sinonim za kornjače jer se tamo nalazi treće najveće gnjezdilište glavatih želvi na svijetu. Riječ je o plaži Ervatão, koja se nalazi na jugoistočnoj obali otoka po imenu Boa Vista. No, nisu samo kornjače ‘hit’. U biti, vode koje okružuju Boa Vistu poznate su i kao okupljalište grbavih kitova.

Zelenortski otoci su, kao što smo već natuknuli, i otoci vulkana, no samo je jedan aktivan. Riječ je o vulkanu Pico do Fogo koji se nalazi na otoku Fogo te uzdiže u visinu čak 2829 metara. Mnogi posjetiteljima otočja, prvenstveno onima kojima je drago planinarenje, upravo je on odredište, a vulkan je zadnji put eruptirao ne tako davno, krajem 2014. te početkom 2015. godine. Pivo do Fogo je danas jedan od najprepoznatljivijih simbola otočja, a može se, za jasnih dana, vidjeti i s otoka Santiago i Brava.

Zelenortsko otočje poznato je po predivnim plažama. Kao jedna od najljepših, koju nikako ne bi trebalo zaobići prilikom posjete toj državi, slovi plaža Santa Maria na otoku Sal. Na glasu su, kao predivne, i dvije na otoku Boa Vista – Praia de Chaves i Santa Monica. Sve navedene dolaze ruku pod ruku s vodenim sportovima. Otočje, naime, slovi kao raj za iste, u kojem će biti zadovoljni poklonici svih ‘žanrova’ – od ronjenja do kitesurfinga ili pak jedrenja na dasci (windsurfinga), a vrlo je popularan i ribolov. Mimo toga, kao zabavne aktivnosti spominju se još i jahanje te vožnja kvadovima po pustinjskim područjima otočja.

Što bi točno sve trebalo vidjeti teško je i prebrojati, no negdje treba početi. Primjerice, posjetitelje koji se upute na otok Santo Antão dočekat će jedna vrlo neobična, ali i predivna cesta. Riječ je o ručno rađenoj 36 kilometara dugoj kaldrmi po imenu Estrada a Corda koja prolazi kroz predivne krajolike, a sastoji se od najmanje 15 milijuna kocaka. Otočani su je, navedeno je na stranicama otočja, gradili 30 godina, a danas je apsolutni izvor ponosa tamošnjih žitelja.

Oni koji posjete otok Sao Nicolau dočekat će neobične asimetrične stjenovite formacije Carbeirinho te nacionalni park Monte Gordo koji se može pohvaliti s nizom endemskih vrsta. Boa Vista će, osim s predivnim plažama, turiste dočekati pustinjom Vianom, koju djelomično čini pijesak koji vjetar donosi iz Sahare, dok će ljubitelji povijesti i kulture na svoje doći u Cidade Velhi na Santiagu, uvrštenom na popis svjetske baštine. One koji vole karneval razveselit će spoznaja da otočje nazivaju ‘malim Rio De Janeirom’. Najbolja karnevalska fešta navodno je u gradu Mindelo na otoku Sao Vicente.

Naravno, kao i sve u životu, i Zelenortsko otočje dolazi s određenim izazovima, a među najvećima su suša i limitirana dostupnost vode. Upravo su ta dva faktora doprinijela raseljavanju tamošnjeg stanovništva pa danas van granica te države živi više državljana te zemlje nego na samim otocima koji danas broje oko pola milijuna stanovnika. Isto tako, otočje je osuđeno na uvoz hrane jer je samo desetina površine arhipelaga pogodna za zemljoradnju, piše Putnikofer.hr.