Na obroncima Grmeča: 16-godišnja Jelena gradi svoj svijet uz konje

U vremenu u kojem sve ide brzo i glasno, postoje priče koje žive tiho, ali ostavljaju trag. Ovo je priča o šesnaestogodišnjoj Jeleni koja sama, uz konje i prirodu, gradi svoj put, o životu daleko od gradske buke, gdje se sve stiče radom. Ostanak u takvom svijetu danas je izbor koji vrijedi ispričati.

Dok kopita odjekuju padinama Grmeča, šesnaestogodišnja Jelena Marjanović razvila je posebnu povezanost s konjima. Još od pete godine odrastala je uz njih, a bez škole jahanja i formalnih treninga, kroz strpljenje i svakodnevno druženje, sama je naučila da razumije njihovo ponašanje i stekne njihovo povjerenje.

JELENA MARJANOVIĆ
“Na neki način su me i konji naučili da ih razumijem, jer ni ja nisam znala kako postupati sa njima, koji je to njihov jezik i mogu reći da nije baš sličan našem. Meni je ovo jednostavno fantastično, jako je divan sport i dosta je lijep osjećaj kada imaš priliku da se sa tim životinjama družiš, pogotovo u prirodi”.

Dok se njenim vršnjacima svakodnevica sve češće odvija u gradu i za ekranima, Jelena bira potpuno drugačiji ritam, prirodu, konje i život koji traži rad i strpljenje. Na Grmeču želi pokazati da se i na selu može graditi vrijedna i uspješna priča, i da upravo mir, prostor i blizina prirode mogu biti ono što danas nedostaje mnogima.

JELENA MARJANOVIĆ
“Generalno bih iskoristila ovu prirodu, da ljudi vide ovaj način života, da ga isprobaju i da se malo odmore od te tehnologije što danas živi sa nama i da malo odu od te buke. Na 1051 metara nadmosrke visine gdje je priroda u najvećem razvoju i gdje je kiseonik i zdravlje, hrana, voda, sve predivno”.

RADA MARJANOVIĆ, majka Jelene Marjanović
“Idealista, jedan veliki idealista. Nju zanima stoka, najviše konji, od malih nogu ona je s konjima, sama je naučila jahati, sama je non stop sa njima i treninge radi, životna joj je želja da ima ergelu konja”.

ĐOKO MARJANOVIĆ, otac Jelene Marjanović
“Jelena je moje najmlađe dijete. Tu ljubav prema konjima je iskazala, vidjeli smo u školi kad su sva djeca crtala nešto, ona je crtala konje i vidjelo se da će se ta ljubav širiti. I onda je jednom vidjela zlatno ždrijebe u Driniću, i onda smo htjeli da napravimo neko iznenađenje. Bilo je teško, ali uspjeli smo, dan po dan, mjesec po mjesec, godina po godina. Ne kajem se, znam da sam djecu dobro vaspitao, dobro školovao, hvala Bogu i da će izaći na put kao pravi ljudi”.

Tek šesnaest godina, a već život koji pokazuje koliko rano neko može znati gdje pripada. Na Grmeču odrasta uz konje i prirodu koja ne nudi lakše puteve, nego uči strpljenju, radu i upornosti. I baš zato, u vremenu koje sve češće traži brzinu, Jelena Marjanović ostaje vjerna onome što je odabrala, i u toj tihoj odlučnosti ogleda se priča koja ne mora biti glasna da bi bila snažna.

Izvor: BHRT