Nova epoha i novi album: [machina] predstavlja novi album FOLKLOR

Dvadeset godina nakon svog nastanka, muzički kolektiv [machina] ulazi u najhrabriju
i najambiciozniju fazu svoje karijere s novim albumom “Folklor”. Ovo nije samo još
jedna ploča u njihovoj diskografiji – to je prijelomna tačka, tranzicija iz digitalne
hladnoće njihovih ranijih izdanja ka analognom, organskom zvuku. Bend, sada
proširen na sedam članova, zvuči moćnije i slojevitije nego ikad prije, dok
istovremeno ostaje vjeran svojoj filozofiji: progresivnost, mističnost i autentično
traganje za smislom.
Ovo je i prvi album [machine] koji ne produciraju sami, već produkciju rade zajedno
sa producentom Nikolom Dokićem.

Machina – FOLKLOR

“Folklor” budućnosti

Iako naslov albuma priziva prošlost, “Folklor“ je zapravo zbir futurističkih bajki – priče
o slobodarskom čovjeku koji odbija nametnute obrasce i traži vlastiti put u vremenu
kada algoritmi, dogme i stara uvjerenja prijete da oblikuju naše živote. Bend nudi
alegorije svijeta u tranziciji, ispisane kroz tamne i introspektivne stihove koji propituju
smisao postojanja, slobode i identiteta. Ovo je „folklor“ budućnosti – hronika vremena
koje još nije došlo, ali nas već ujedno plaši i fascinira.

Analogni zaokret i žanrovska fluidnost

Folklor je “najljudskiji” album benda [machina] do sada. Folklor je najkompleksnije,
najhrabrije i najiskrenije izdanje [machina] do sada. To je konceptualna ploča koja
spaja futurizam i arhetipski mit, analogni zvuk i digitalne duhove, filozofiju i emociju.
Bend je ovim albumom dokazao da ostaje vjeran sebi, ali i da ne bježi od evolucije.
Umjesto rigidnog minimalizma, sada dobijamo široku paletu instrumenata: živi bubanj
i perkusiju, bass linije koje dišu, gudačke elemente, organske sinte i vokalne
harmonije. Album oscilira između elektronskog noira, industriala, post-rocka,
etnomotiva i eksperimentalnog popa, stvarajući fluidan zvučni pejzaž. Unatoč toj
eklektici, pjesme su povezane zajedničkom niti – tamnom atmosferom i lirskom
introspekcijom.
Ovo nije album za instant konzumaciju. Ovo je ploča koja traži strpljenje,
introspekciju i otvoren um. U vremenu kada sve postaje trivijalno i prolazno, Folklor
stoji kao monumentalno djelo – folklor čovječanstva koje još nije, ali postaje svijesno
da ga samo sanjarski i slobodarski duh može odvesti tamo.

[MACHINA] – FOLKLOR:
Produced by [machina] & Nikola Dokić
Mixing and mastering engineer: Nikola Dokić
Sound engineers: Jimmy “Bonks” Buonforte (drums
and bass guitar) | Dženan Mujić (percussions) | Tony
Mahagony

Recorded at:

Zmija, Rupa
Altgeld Music Loft, Chicago IL
Channel Recording Company, Chicago IL
Mostar Rock School DK Studio

[MACHINA]:
Tony Mahagony: Vocals, Guitar, Synths, Programming
Edvard Vulgarius: Vocals, Synths, Programming
Slavuy Pizdeque: Vocals, Trumpet
Kabul Rodriguez: Guitars, Synths, Programming
Daniel Crane: Drums
Orhan Oha Maslo: Percussions
Jonathan Kolar: Bass
Alex Brescanu: Bass

Novi album Folklor, kao i svi raniji albumi dostupni su za kupovinu i
preslušavanje na njihovom službenom Bandcamp profilu. Podržite
autentičnu muziku i nabavite svoje primjerke digitalno ili na fizičkim
formatima direktno od izvođača: machineria.bandcamp.com

Autorefleksija u svijetu bez kompasa

Crna zvijezda priziva sablasnu mitologiju kroz priču o sjenovitom stvorenju koje lebdi
nad selom dok na nebu tinja zlokobna zvijezda. Tekst miješa apokaliptične slutnje s
narodnim praznovjerjem, stvarajući jezivu sliku svijeta na ivici propasti. Zvuk pjesme
pulsira u sporom, prijetećem ritmu, nalik tami koja polako prekriva pejzaž. To je
folklorni horor u formi pjesme, gdje mit i stvarnost postaju jedno.

Disko DžeheneM funkcionire kao halucinantni spoj Alise u zemlji čudesa i Matrixa,
gdje Disko postaje portal u paralelne dimenzije. Tekst vodi slušatelja kroz vrtlog
pilula, zeca i astralnih sfera, sugerišući gubitak granice između realnog i virtuelnog.
Ritam nosi euforiju, dok ispod nje titra egzistencijalni strah od potpune disolucije
identiteta. Pjesma je alegorija bijega u trans, gdje čovjek nalazi transformaciju svijesti
i apsolutnu slobodu.

AtoM je kontemplativna meditacija o prolaznosti i vječnom kretanju svega što postoji.
Tekst spaja naučnu preciznost i poetsku liriku, naglašavajući tranzitnu prirodu života.
Melodija prati smireni ton riječi, stvarajući osjećaj beskrajne putanje. Pjesma je tihi
podsjetnik da ništa nije stalno, osim promjene same.

Tragovi oštra je kritika opsesije novim identitetima i površnim promjenama u
savremenom društvu. Tekst prepliće ironiju i tugu, dok se iza ritmične forme krije
osjećaj otuđenja i gubitka autentičnosti. Refren ponavlja mantru o nedostatku
vremena za ples, simbolizujući izgubljenu radost života. Pjesma ostavlja gorak trag
modernog besmisla.

DoM je klaustrofobična poema: Ova kuća nije dom, himna svim izgubljenim dušama
zatočenim u nasilnim obrascima prošlosti. Simbolika doma kao grobnice identiteta
daje pjesmi jezivu snagu.

Metastaze je gnjevni obračun s naslijeđem mržnje i ideologija koje su stoljećima
trovane dogmom. Tekst se kreće između proklinjanja i molitve, razotkrivajući
licemjerje svetih pisama korištenih za nasilje. Zvuk gradi atmosferu tjeskobe i otpora,poput molitve pretvorene u krik. Pjesma je manifest protiv zla koje se prenosi kroz
vrijeme poput smrtonosne bolesti.

Gnijezda tematizira paradoks sigurnosti i slobode, gdje zidovi pružaju spas, ali guše
snove. Tekst prikazuje kolektiv koji, u potrazi za mirom, žrtvuje volju i identitet.
Melodija nosi osjećaj lažne harmonije ispod koje vrije nemir. Pjesma završava
slutnjom da sloboda uvijek pronađe put, makar kroz nemire duše.

Trepet je mračni katalog strahova, od mitskih čudovišta do savremenih demona, koji
oblikuju kolektivnu paranoju. Tekst evocira atmosferu djetinjstva gdje bajke postaju
prijetnja, a svijet straha norma. Ritmička repetitivnost stvara osjećaj opsesivne
prijetnje. Pjesma je himna primordijalnom užasu koji nikad ne nestaje.

Munevera je senzualna oda ženi čija ljepota pokreće svijet i ruši prirodne zakone.
Tekst gradi sliku neuhvatljive fatalne figure, praćene kosmičkim hiperbolama i
zavodljivom nostalgijom. Iza plesnog ritma skriva se melankolija prolaznosti i kult
obožavanja. Pjesma balansira između erotske strasti i mita o nedodirljivoj muzom.

Mrli novi svijet je distopijski lament nad civilizacijom koja je od pobune postala
algoritamski uspavana. Tekst slika Prometeja lišen svrhe, pretvorenog u nijemog
voajera u digitalnom transu. Zvuk pjesme gradi hladnu, gotovo meditativnu prazninu
koja naglašava otuđenje. To je himna posthumanog doba, gdje je sloboda
zamijenjena ravnodušjem beskonačnog polusna.

Morgana je introspektivno putovanje kroz pustinju i zablude, gdje žeđ za spoznajom
vodi do fatamorgane istine. Tekst prepliće egzistencijalne dileme s paranojom teorija
zavjere, stvarajući osjećaj kosmičke prevare. Atmosfera pjesme oscilira između
meditativnog mira i halucinantnog ludila. Morgana ostavlja slušatelja u sumnji da li je
istina oslobođenje ili nova iluzija.

Mongrelia je psihodelično putovanje kroz granice identiteta i stvarnosti, gdje se
svjetovi spajaju u beskrajni hibrid.Tekst pulsira slikama kosmičkog rađanja i gubljenja
forme, naglašavajući ideju totalnog stapanja. Muzika podržava trans stanje,pojačavajući osjećaj beskonačnog vrtloga. Pjesma djeluje kao ritual transformacije,
gdje početak i kraj prestaju postojati.

Moljčevi spisi [Sveska Prva] je najmračniji narativ na albumu, gdje [machina] spaja
biblijsku ikonografiju s motivima folklorne mistike. Tekst se razvija kao epska priča o
iskušenju, izdaji i kolektivnoj histeriji, dok atmosferu grade molitvene invokacije
Elohim Elohai koje kontrastiraju brutalnosti seljačke rulje. U srži pjesme leži surov
prikaz ljudske prirode, gdje se od svetosti do linča prelazi u jednom dahu. Hipnotična
muzika dodatno pojačava osjećaj fatalizma, ostavljajući slušatelja između mita i
stvarnosti.

O kolektivu [machina]

Muzički kolektiv [machina] nastao je 2004. godine u Leipzigu, Njemačka, kao ideja
dvojice osnivača – Tonya Mahagonya i Edvarda Vulgariusa. Njihov jedinstveni
koncept počivao je na stvaranju muzike u potpunoj anonimnosti, unutar digitalnog
svijeta, gdje su, daleko od klasične estrade, izgradili kultni status. Njihov žanrovski
fluidni zvuk i eklektična liričnost ubrzo su privukli slušaoce iz različitih muzičkih sfera
– od ljubitelja melodičnog popa do fanova elektronske i rock muzike.
Kao dvojac, [machina] je objavila tri albuma:

Sad ili nikad (2004)
Drugi (2007)
VoliM
Godine 2020. nakon objavljivanja pjesme Sexy Šaman u kolaboraciji sa bendovima
ODE i ZOSTER, bendu se pridružuju Robert Paloš (a.k.a. Kabul Rodriguez) i Davor
Paloš (a.k.a. Slavuy Pizdeque) iz benda ODE i postaju stalni članovi benda
[machina], što ujedno predstavlja strukturalnu, ali i kreativnu prekretnicu u
stvaralačkom radu benda, i ovaj kvartet postaje kreativni i produkcijski pogon nove
ere [machina]-e. Ovaj Kvartet objavljuje album Matria (2022).
Na 20-godišnjicu postojanja, [machina] izlazi iz anonimnosti i u oktobru 2024.
organizuje prvu mini-turneju pod nazivom Prva oproštajna turneja (Tuzla, Sarajevo,
Mostar, Beograd).
U 2024. godini, prije Prve oproštajne turneje bendu se priključuju još tri člana: Daniel
Crane: Bubnjevi (Ode / Beats y Bateria), Alex Brescanu: bas gitara, Orhan Oha
Maslo: Perkusije (ex Dubioza Kolektiv).
Danas, [machina] broji sedam članova i zvuči moćnije nego ikad prije.