Pripadnice ovog naroda trče maratone u sandalama, suknji i s maramom na glavi!

Zamislite da trčite maraton. Ili čak ultramaraton, i to, ni manje ni više, nego u sandalama! Možda vam se čini ‘ludo’, no nije nemoguće. Dapače, za neke je to način života, a oni su pripadnici autohtonog naroda Tarahumara iz Meksika. Sami sebe nazivaju Raramuri, što znači ‘trkači’ ili pak ‘laganih nogu’, trčanje je njihova svakodnevica, a nazivaju ih najboljim trkačima na svijetu. Upoznajte narod Raramuri!

OSVAJALA ULTRAMARATONE U SANDALAMA I SUKNJI

Glas o njima počeo se širiti nakon što bi sudjelovali na nekim razvikanim utrkama i ostale trkače, opremljene svom mogućom suvremenom opremom, nadmašivali svojom izdržljivošću i lakoćom trčanja. Primjerice, jedna od pripadnica tog naroda koja je to učinila bila je María Lorena Ramírez, koja je ultramaratone osvajala trčeći u tradicionalnim sandalama, suknji i s maramom omotanom oko glave.

Postoji nekoliko razloga zašto se narod Raramuri smatra najboljim trkačima na svijetu. Oni, naime, žive na sjeveru Meksika, okruženi nemilosrdnim krajolikom, na visinama većima od tri tisuće metara. Njihova su sela raspršena i prevaljivanje velikih udaljenosti jedini je način ostajanja u kontaktu s drugima. Trčanje isto tako nije samo ‘nužno zlo’. Upravo suprotno, ono je njihova svakodnevica, ono ima iznimno jako kulturno značenje, a dio je vjerskih ceremonija te društvenih, tradicionalnih okupljanja.

PIJU PIVO OD KUKURUZA I TAKO OSTAJU HIDRATIZIRANI

Inače se narod Raramuri bavi poljoprivredom, uzgojem kukuruza, graha i tikvi, a drže i koze. No, cijeli njihov svijet se, mimo toga, bazira na trčanju. Navodno su, kaže narodna predaja, odigrali i ključnu ulogu u Meksičkoj revoluciji: služili su kao glasnici i tada prevaljivali i po 200 kilometara na dan. Glavno ‘gorivo’ za njihove napore je inače tzv. pivo od kukuruza koje im pomaže u hidratizaciji, dok se tradicionalne ručno izrađene sandale u kojima trče nazivaju huaraches.

Jedan od najvažnijih događaja u njihovoj trkačkoj svakodnevici su trke rarajipari koje se održavaju nekoliko puta na godinu. Traju i po nekoliko dana, pravila kojih se tijekom njih pridržavaju stara su stoljeća, a radi se o nadmetanjima susjednih sela. Protivničke ekipe se natječu u trčanju, jedna uz drugu, no pritom jedni drugima šutiraju drvenu kuglu koja je veličine loptice za tenis. Cilj, osim svih sudionika, mora prijeći i sama kugla, a doći na cilj bez nje predstavlja sramotu.