Film nakon kojeg ništa više nije isto – 12 godina života u 2 sata

Boyhood Richarda Linklatera nije film koji traži vašu pažnju velikim zapletima ili dramatičnim preokretima. Njegova snaga leži u nečemu dubljem – u vremenu.

Sniman kroz dvanaest godina, s istim glumačkim postavama, on prati odrastanje jednog dječaka, Masona, od ranog djetinjstva do rane odrasle dobi. Ta realna, tiha tranzicija pretvara se u priču koja djeluje gotovo dokumentarno, ali ostaje duboko filmska.Odrastanje u realnom vremenu

Ethan Hawke i Patricia Arquette donose roditeljske figure koje su istovremeno nesavršene i ljudske, dok se pred našim očima oblikuje jedno mladalačko biće – bez senzacije, bez lažne dramatike. Film ne forsira emocije, već ih gradi strpljivo, kroz svakodnevne trenutke koje svi poznajemo: vožnju autom, razgovor uz večeru, nelagodu pri selidbi, prve nesigurne korake u ljubavi.

Ono što ga čini posebnim je osjećaj da ste u svemu tome i sami prisustvovali. Boyhood vas ne pokušava uvjeriti ni u šta, ne podiže glas. On vas jednostavno prati, precizno, i u tom praćenju izaziva da se zapitate – kako su godine prošle, kako smo i sami došli do ovog nivoa.

Nakon gledanja nećete nužno imati zaključke, ali ono što ostaje je osjećaj prisutnosti – prema sebi, prema vremenu, prema životu.

Žene.ba