Japan je uzor čistoće. Zašto na ulicama nema kanti za smeće?

Profesor Chris McMorran predaje japanske studije na Nacionalnom univerzitetu u Singapuru, gdje se njegov rad fokusira na ozbiljne i važne teme poput rada, roda i marginaliziranih zajednica. Ali kada svoje učenike vodi u Japan, neizbježno se pojavljuje jedno važno pitanje: zašto nema kanti za smeće?Kako piše CNN, to je uobičajena rečenica, posebno među zapadnim putnicima koji svake godine u sve većem broju hrle u Japan: kako zemlja može biti tako čista i organizirana kada se čini da ne postoji način za odlaganje smeća na javnim mjestima?

McMorranovi studenti nisu jedini koji se s tim pitanjem suočavaju. Ranije ove godine, Japanska nacionalna turistička organizacija (JNTO) provela je anketu među putnicima koji napuštaju Japan i pitala ih s kojim logističkim izazovima se suočavaju tokom putovanja.

Odgovor broj jedan? Nedostatak kanti za smeće. Dvadeset i dva posto turista navelo je teškoću pronalaska mjesta za odlaganje smeća kao najveći problem s kojim su se suočili tokom putovanja, ispred nedostatka govornika engleskog jezika (15%) i prenapučenosti popularnih atrakcija (13%).Postoji nekoliko različitih načina za rješavanje pitanja odlaganja smeća, ali oni uglavnom uključuju jedinstvene ritmove japanskog bontona.

“Ovo (nedostatak kanti za smeće) može biti smetnja, posebno za mlade putnike koji paze na budžet”, kaže McMorran. “Umjesto da sjednu i jedu u restoranu, vjerovatnije je da će uzeti onigiri u trgovini ili Instagram-zanimljiv desert na štandu. Nakon što završe s jelom, uzalud traže mjesto gdje će baciti otpad”.

Napominje da iako lokalni Japanci također kupuju hranu i piće iz automata ili kombininija (trgovina mješovitom robom), razlika je u tome što oni ne konzumiraju te proizvode nužno na ulici.

Smatra se lošim ponašanjem jesti u hodu – do te mjere da su neki gradovi u Japanu potpuno zabranili tu praksu. Umjesto toga, uobičajenije je ponijeti ovu hranu za van kući ili u ured, pojesti je tamo, a zatim baciti u smeće. Ako jedu u pokretu, većina ljudi sa sobom nosi malu vrećicu u koju mogu odložiti smeće dok ne dođu kući.

Posljedica masovnog turizma

Masovni turizam uzrokuje probleme s javnim otpadom u Japanu.

Na primjer, putnici iz cijelog svijeta dolaze posjetiti grad Naru, koji je pod zaštitom UNESCO-a, a udaljen je 45 minuta vožnje brzim vozom istočno od Osake. Iako je grad dom povijesnih hramova i budističkih artefakata, njegovi najpoznatiji stanovnici su divlji jeleni koji su poznati po tome što uzimaju krekere od posjetitelja i “klanjaju se” u znak zahvale.

Smeće je, međutim, postalo pitanje života ili smrti za jelene: devet ih je uginulo 2019. nakon što su jeli plastični otpad koji su turisti ostavili na tlu.

Kante za smeće uklonjene su iz parkova Nare 1985. godine kako bi se spriječilo da jeleni pokušavaju jesti iz njih. Znakovi diljem grada upozoravali su ljude da ne bacaju smeće jer jedenje smeća ili hrane izvan njihove prehrane može biti štetno za jelene.

Kako se broj putnika povećavao, postalo je jasno da postavljeni znakovi nisu dovoljni i da ljudi nisu slijedili lokalni običaj odnošenja smeća sa sobom. Grad je od tada preispitao svoju politiku i postavio nekoliko kanti za smeće u blizini najprometnijih turističkih područja.

Kante za smeće na solarni pogon imaju otisnut natpis “Spasimo jelene” na engleskom jeziku.

Tokijska kul četvrt Shibuya također se muči s turistima i smećem koje ostavljaju za sobom. Lokalni političari su pooštrili mjere protiv notorno bučnih proslava Noći vještica i zabranili konzumiranje alkohola na ulici – dijelom kako bi smanjili pritužbe na buku, ali i kako bi ograničili količinu smeća.Na TikToku ima puno videa o japanskom bontonu za turiste , a neki putnici povoljno uspoređuju Japan s Kanadom i SAD-om u njihovom pristupu javnoj higijeni ili nude savjete o tome gdje pronaći kantu za smeće kada vam je stvarno potrebna (mnogi automati imaju malu pored sebe).

Za neke turiste, nedostatak lako dostupnih kanti za smeće još je jedna šarmantna posebnost japanske kulture.

Za ostale posjetitelje to je smetnja koja umanjuje uživanje u njihovom odmoru.

Stanovnik Hong Konga Ruben Verebes spada u ovu drugu grupu. Prvi put je posjetio Japan u septembru 2024. i rekao je da ga je iritirala teškoća pronalaska mjesta za bacanje smeća.

“Iritantno je cijeli dan hodati Tokijom, napraviti više od 20 000 koraka i ne pronaći nijednu kantu u koju biste bacili plastičnu ambalažu od sendviča”, kaže.

“Neke trgovine 7-Eleven, Family Mart ili Lawson nisu imale ni kante za smeće, pa ste morali cijeli dan držati te prljave omote ili boce dok se ne vratite u hotel. (Odlično) je što su ulice čiste, ali je dosadno morati držati (smeće) cijeli dan”, dodaje.

“Japanci cijene čistoću”

Paul Christie, izvršni direktor putničke kompanije Walk Japan, kaže da se fokusira na vrijednosti poštovanja i zajedništva kada odgovara na pitanja klijenata o nedostatku kanti za smeće.

“Japanci cijene čistoću i surađuju kao društvo kako bi je postigli, što rezultira time da se njihova zemlja visoko kotira kada je u pitanju urednost i čistoća“, rekao je za CNN.

“Na kraju”, kaže Christie, “japanske zajednice donijele su odluku da izbjegnu smetnje i troškove javnih kanti za smeće, a japanski potrošači prihvatili su teret plana odlaganja kada nešto kupuju”.

Japan je uložio ogroman pritisak na svoje građane da recikliraju, što je još jedan razlog za male veličine kanti za smeće. McMorran, profesor japanskih studija, kaže da neke općine imaju čak 20 različitih kategorija predmeta za recikliranje, a čak i nekim mještanima može biti teško sve ih sortirati i ispravno baciti.

“Besprijekoran sistem javnog prijevoza izvrstan je primjer gdje se svi putnici s poštovanjem odnose prema stanicama, vozovima, autobusima i suputnicima te se u skladu s tim ponašaju”, ističe.

Mračnija stvarnost

Osim tema čistoće i higijene, postoji i sumorniji razlog za nedostatak kanti za smeće na javnim mjestima.

Dana 20. marta 1995. članovi kulta sudnjeg dana Aum Shinrikyo izveli su napade sarinom na nekoliko vozila tokijskog metroa, ubivši 14 ljudi i ranivši najmanje 5500.

Članovi kulta unosili su plastične pakete sarina u vagone podzemne željeznice, bacali ih na pod, a zatim probijali vrećice vrhovima kišobrana dok su izlazili iz vlaka. Među poginulima je i nekoliko radnika podzemne željeznice koji su pokušali očistiti proliveno i pomoći putnicima da pobjegnu.

Incident je šokirao Japan i zauvijek promijenio zemlju.

Jedna od posljedica bilo je uklanjanje kanti za smeće sa stanica podzemne željeznice i željezničkih stanica. Iako neke još uvijek postoje, imaju prozirne plastične vrećice koje policajcima omogućuju da lako vide što je unutra, umjesto tamnih metalnih cilindara koji su se koristili u prošlosti.

I ovaj fenomen nije izoliran samo u Japanu.

Nakon nekoliko bombaških napada paravojne Irske republikanske armije 1970-ih, mnoge kante za smeće uklonjene su sa stanica londonske podzemne željeznice i glavnih raskršća diljem britanskog glavnog grada.

Japanske vlasti također pomno prate terorističke incidente u inostranstvu. Dvije japanske željezničke linije prestale su održavati kante za smeće nakon bombaških napada na vozove u Madridu 2004. godine, navodeći zabrinutost zbog terorizma.

Postoji kreativno rješenje za putnike koji su zabrinuti kako nositi svoj otpad tokom dana.

Furoshiki su kvadratni komadi tkanine koji se koriste za omotavanje predmeta, a gotovo svaka suvenirnica u Japanu ima ih. Mogu kratkotrajno poslužiti za odnošenje smeća dok se ne pronađe kanta za smeće, a zatim mogu poslužiti u dekorativne svrhe nakon odmora.